Priča o vibratoru započinje u viktorijanskoj Britaniji. Naime, u 19. stoljeću stanje poznato kao histerija počelo je poprimati razmjere epidemije. Autor knjige “Psihologija seksa”, liječnik Henry Havelock Ellis tvrdio je kako je čak tri četvrtine ženske populacije bilo pogođeno tim stanjem. Simptomi histerije uključivali su kroničnu anksioznost, razdražljivost i težinu u trbuhu, a rana medicinska objašnjenja bila su sklona okrivljivati “greške” u maternici. Međutim, istina je ta da su te žene patile od izravne seksualne frustracije. Budući da je sama ideja ženskog seksualnog uzbuđenja bila zabranjena u viktorijansko doba, stanje je klasificirano kao neseksualno. Nastavno na takvo razmišljanje, lijek za to stanje trebao je biti medicinski, ne seksualni.
Prema povjesničarki Rachel Maines, jedini dosljedno učinkovit lijek bio je tretman koji su liječnici prakticirali stoljećima, a sastojao se od "masaže zdjelice". Ona se izvodila ručno, sve dok pacijentica nije dosegla "histerični paroksizam", nakon čega je izgledala čudesno obnovljena. Masaža zdjelice bila je vrlo unosan dio mnogih medicinskih praksi u Londonu iz 19. stoljeća, jer se tretman morao redovito ponavljati. Nema dokaza da je bilo koji liječnik uživao u njegovom pružanju; naprotiv, prema medicinskim časopisima, većina se žalila da je to zamorno, dugotrajno i fizički naporno. Rješenje je bilo očito: potrebno je osmisliti uređaj koji bi posao obavio brže i jednostavnije.
Reklama iz viktorijanskog doba za tretman masaže za liječenje ženske "histerije"; izvor: Internet
I tako su počele razne inačice samog aparata - sredinom 19. stoljeća bilo je eksperimenata s vibratorom za navijanje, ali pokazalo se da je bio slabe snage zbog koje nije mogao završiti zadatak. “Ispiranje zdjelice” pojavilo se 1860-ih: stroj je ispaljivao mlaz vode na klitoris te se tvrdilo da izaziva paroksizam unutar četiri minute. Sredinom 1870-ih izumljen je "Manipulator" na parni pogon, koji se sastojao od stola s izrezanom površinom za pacijentičinu zdjelicu, na koju je zatim primijenjena vibrirajuća kugla. Međutim, oba su stroja bila komplicirana i naprosto glomazna, te ih je ubrzo zamijenio prvi elektromehanički vibrator na svijetu.
Patentiran početkom 1880-ih od strane londonskog liječnika, dr. J Mortimera Granvillea, izumljen je čak 10 godina prije električnog glačala i usisavača! U početku, budući da se napajao generatorom veličine današnjeg hladnjaka, uređaj je instaliran samo u liječničkim ordinacijama, a njime su upravljali medicinari. Ali širenjem električne mreže na kućanstva, ubrzo su osmišljene manje, prenosive potrošačke inačice koje su nalikovale sušilima za kosu, a na prijelazu stoljeća bilo je u prodaji više od 50 vrsta.
Sljedećih 20-ak godina, vibrator odnosno poznatiji kao "masažer", uživao je veliku popularnost. Bio je reklamiran uz ostale bezazlene kućanske aparate na otmjenim stranicama časopisa kao što je Woman's Home Companion, ispod slogana koji ih opisuju poput "Tako divni suputnici" ili "Svi užitci mladosti titrati će u vama". Godine 1909. Good Housekeeping objavio je "isprobanu" recenziju različitih modela, dok je oglas u izdanju Woman's Own iz 1906. uvjeravao čitatelje: "Može se primjenjivati brže, ujednačenije i dublje nego ručno te onoliko dugo koliko vi želite."
Rani primjerak električnog vibratora iz 1900-ih; izvor "Getty images"
Zar žene doista nisu znale što kupuju? Unatoč nedostatku dokaza koji bi upućivali na suprotno, čini se malo vjerojatnim - a proizvođači su sigurno znali što prodaju. Reklame s početka 20. stoljeća obiluju nepogrešivim namjerama - jedan proizvođač se hvali "uzbuđujućim, osnažujućim, prodornim, revitalizirajućim vibracijama", koje zajamčeno stvaraju "neodoljivu želju" u ženi da posjeduje uređaj.
Ipak, gotovo nitko nikada nije nazvao "histerični paroksizam" orgazmom – jer to nije ni bilo moguće! Naime, u viktorijanskoj Engleskoj smatralo se da se bez penetracije ne može dogoditi ništa seksualno. Diskretni veo medicinskog dostojanstva preživio je do kasnih 1920-ih, kada je pojava vibratora u ranim porno filmovima narušila “dobar imidž”, a vibrator je odmah nestao iz uglađenog pogleda javnosti.
Ponovno se pojavio 1960-ih kao prilično odvažna seks igračka, ali prema poznatom istraživanju seksualnog ponašanja Shere Hitea iz 1970-ih, samo 1% žena ju je ikada koristilo. To možda i nije iznenađujuće, s obzirom na to da je većina vibratora do tada bila napravljena po uzoru na vrlo mušku predodžbu o tome što bi žena željela: super veliki falus.
1960-ih reklama za vibrirajući masažer; izvor: Pinterest
Ali krajem prošlog stoljeća vibrator je doživio nešto poput renesanse. Počelo je s izumom Rampant Rabbita sredinom 1990-ih; modela koji ima klitoralni stimulator, a populariziran je pojavom u planetarno popularnoj seriji Sex And The City 1998 godine. Pojava internetske kupovine također je pomogla; kada je tvrtka Ann Summers 1999. postala online, trgovina je prodala milijun “zečića” u 12 mjeseci, a godišnja prodaja u Ujedinjenom Kraljevstvu i dalje nadmašuje prodaju perilica i sušilica zajedno. Inspirirani takvim uspjehom, drugi su proizvođači dizajnirali modele koji više pažnje posvećuju ženskoj anatomiji nego muškoj. Tehnoloških inovacija ima na pretek: od ekološki prihvatljivih punjivih vibratora do visokokvalitetnih medicinskih silikonskih modela koji nude razne brzine, ritmove i pokrete. Tu su i vibratori koji stimuliraju više dijelova tijela odjednom, pa čak i pametni vibratori koji se mogu programirati, daljinski upravljati i sinkronizirati s glazbom.
Rampant Rabbit vibrator iz 1900-ih; izvor: Pinterest
